Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Kultura

Grlom u jagode, 40 godina kasnije

Mladen Savković

Bilo je to pre otprilike godinu dana, tvrdi danas fotografkinja Maja Medić, kada je bila na jednom snimanju sa glumcem Bogdanom Diklićem, koji joj se tom prilikom požalio. „Rekao mi je kako će se, eto, navršiti četrdeset godina serije ’Grlom u jagode’, a niko se toga neće ni setiti“, priseća se Medić. Na svu sreću, ispostavilo se da Diklić nije bio u pravu. Četrdeseti rođendan jedne od najpopularnijih domaćih serija svih vremena ovog oktobra biće proslavljen na najlepši način – prikazivanjem svih epizoda na velikom platnu Dvorane Kulturnog centra Beograda, uz prateću izložbu fotografija i objavljivanje specijalne knjige o seriji!

Autori projekta „Grlom u jagode – 40 godina TV serije“, uz veliku podršku Diklića, upravo su reditelj Stefan Arsenijević i Maja Medić, koji su ove nedelje u KCB-u okupili deo autorske i glumačke ekipe i kroz druženje sa novinarima pokušali da daju odgovore na brojna pitanja. U čemu je tajna uspeha ove serije? U čemu je tajna njene dugovečnosti? Da li bi se mogao snimiti njen nastavak ili rimejk? Šta bi se dešavalo sa Banetom Bumbarom danas?

Jer, zbilja, kada se pogleda sa distance, serija Grlom u jagodeemitovana na TV Beograd 1976. godine, uspela je da u samo deset epizoda ostavi veliki utisak ne samo na gledaoce, već i na generacije stvaralaca koji su prepisivali od reditelja Srđana Karanovića i ekipe. Koncept od desetak epizoda, smeštenih u po jednu godinu šezdesetih prošlog veka, uz mešanje igranog, dokumentarnog i kvazidokumentarnog materijala, uz odlično napisane i odigrane uloge, bio je veoma hrabar potez za Karanovića i prilično mladu ekipu, ali i pun pogodak. „Svi me pitaju u čemu ja tajna dugovečnosti serije, ali ja ne znam“, priznaje Karanović. „Mi smo svi radili tu seriju vrlo strasno i vrlo ambiciozno da sa jedne strane bude veoma ozbiljna, ali i da liči na lako štivo. Tajne nema, serija se jednostavno desila“.

Nešto kasnije kroz razgovor, kompozitor i muzičar Zoran Simjanović, tvorac kultne muzike koja je seriji dala poseban, nostalgičan ton, reći će jednu od važnih stvari za razumevanje uspeha serije. „Spremao ju je tri godine. E u tome je tajna. Sada je to retkost i svi hoće nešto na brzaka“, smatra on. Još jedna „tajna“ svakako se krije u originalnosti koju je serija donela u to vreme.

„Danas se hvalimo time da kupujemo licence, a tada je snimljena jedna krajnje originalna serija. U trenutku snimanja serije Srđan je imao dvadeset devet godina. Tako nešto je danas nezamislivo“, kaže Stefan Arsenijević koji ovu seriju izdvaja kao jednu od najboljih na prostorima bivše Jugoslavije. „Kada je nešto tako izuzetno dobro kao što je ova serija, onda je to vanvremensko. Ne morate da bude deo prve posleratne generacije da biste osećali nostalgiju za vremenom koje ta serija opisuje.“

Da li je već sada više puta pomenuta nostalgija još jedan od važnih tajnih sastojaka, odgovornih za uspeh serije? Svakako! Čak i sam Karanović priznaje da je nostalgičar. „Ja sam bio nostalgičan još dok sam pisao seriju“, kaže on kroz smeh. „Sedamdesetih sam bio nostalgičan za šezdesetima. Nostalgija je viši oblik života. Možete da budete nostalgični i za jednim lepim letovanjem. Nostalgičnost može da traje u svemu, samo je pitanje ugla posmatranja.“ Prema njegovim rečima, odrastanje glavnog junaka Baneta Bumbara, čije su razne zgode i nezgode zabeležene kroz deset epizoda serije, svakako su najzanimljiviji deo.

 „Mislim da je taj period odrastanja, doba puberteta i malo pre i posle njega, nešto što je najzanimljivije u ljudskom životu, osim možda kraja života. Mnogi su se time bavili u istoriji filma, pogotovo u inostranstvu. Odmah pronalazite da ljudi naročito u mladosti često prave velike greške i to je jako zanimljivo“, navodi Karanović, objašnjavajući odakle potiče i naziv serije. „Ne mogu da se zakunem ko je dao naslov“, priznaje Karanović, „ali radni naslov je bio ’Zašto sam postao čovek’. Ako se sećate, svaka epizoda se završava time da Banetu posle njegovog poraza priđe neko i kaže mu: ’E sad si postao čovek.’ Smatra se da porazom ljudi sazrevaju i čeliče se“. Ipak, od radnog naslova se odustalo iz jednog pomalo neočekivanog razloga. „Taj naslov je suviše asocirao na čuvenu socijalističku knjigu ’Kako se kalio čelik’ i odnosila se na ranije generacije, pa sam hteo sam da promenim naziv. Postoji mogućnost da je ovaj naziv predložio Goran Marković, a drugi su to podržali. U Sloveniji se, primera radi, serija zvala ’Navrat-nanos’.“

Bogdanu Dikliću serija „Grlom u jagode“ donela je prvu ulogu. I premda su prošle četiri decenije od snimanja serije, i mada je Karanoviću rekao kako je potisnuo to sećanje, još uvek pamti sve kroz šta je prošao da bi došao do uloge Božidara Simića Boce (Čombe). „Bio sam na dva probna snimanja. Na prvom su mi se odsekle noge. Nekim čudom sam pozvan i na drugo probno snimanje. Živko Zaral tvrdi da je on nagovorio Karanovića da mi da ulogu, Dragan Keslar je rekao da je to bio on. I Goran Marković je rekao da je on taj, tako da čovek stiče utisak da se Karanović tu nije ni pitao“, otkriva nam kroz smeh.„To više ne doživljavam kao svoje profesionalno iskustvo, već kao svoje životno iskustvo. Danas se, na sreću ili na žalost, osećam kao deda tog dečka kog sam igrao. Kao da je on sada na akademiji, roditelji su mu na poslu, a ja ga zastupam kao penzioner. Siguran sam da će ta serija preživeti i kada mi biološki nestanemo.“

Diklić je bio jedini glumac u glavnoj ekipi kog Branko Cvejić do tada nije poznavao. „Jedini koga nikada nisam pre toga video bio je jedan plavi, visoki, štrkjljasti, ušati čovek“, šali se on danas gledajući preko ramena Diklića. „I evo četredeset i jednu godinu se družimo sa velikim zadovoljstvom. Mogu da se oslonim na njega uvek, a i on na mene.“

Cvejićev junak Branislav Živković, poznatiji kao Bane Bumbar, godinama je važio za junaka mnogih generacija, a i danas se čini kao sasvim prikladan junak našeg vremena. „Pitali su me često ko mi je bio inspiracija? Život mi je bio jedina inspiracija“, objašnjava ovaj glumac. Njegova partnerka u seriji, glumica Gordana Marić, kaže da se na prečac zaljubila u svoju junakinju Gocu, kao i u celu seriju. „Kad sam dobila ulogu odmah sam počela da radim na njoj, bila sam štreber, plašila sam se da li ću odgovoriti zadatku“, priseća se ona navodeći su svi junaci serije „Grlom u jagode“ zapravo biseri koji sačinjavaju jedna opus rediteljskog poznavanja mišljenja i kulture. „To je veliko delo za našu sredinu. Znam ljude koji malo-malo pa gledaju celu tu seriju, u Americi ili Londonu, pa pate za tom serijom.“

Međutim, nisu samo glumci bili uzbuđeni zbog rada na seriji, već je i kompozitor Zoran Simjanović, koji je u celu priču upao kao „Plan B“, imao veliku tremu. „Prvi put sam se u životu pomolio bogu: ’Daj da uspe ova muzika, ne zbog mene, nego zbog Điđe da mu ne propadne serija.’ I ovaj je izgleda saslušao moju neverničku molbu“, otkriva Simjanović koji ima još jedno jednostavno objašnjenje zašto serija živi tako dugim životom.„Dobra je zato što je dobra. Ljudi, jedina vrednost je vreme. Ono što preživi, to vredi. Ono što se brzo zaboravlja, nije vredelo.“

Deset godina kasnije, seriju „Grlom u jagode“ nasledio je takođe dobro prihvaćen film „Jagode u grlu“, koji je gledaocima otkrio šta se desilo kada je nostalgične šezdesete iz serije zamenila nešto surovija realnost.  A šta bi danas bilo sa Banetom Bumbarom? Gde bi život odveo ove junake? „Mislim da je filmom ’Jagode u grlu’ završena priča o celoj toj generaciji i svemu onome što ja mislim o njoj. Tako da, šta ja znam…“, nevoljno govori Karanović o „šta bi bilo kad bi bilo“. „Pretpostavljam da bi u trećem nastavku pola snimanjućih dana moralo da se desi u inostranstvu jer bi deca svih njih otišla da žive u inostranstvo. Razni bi završili na ideološkim i političkim stranputicama, a ostali bi hranili golubove po beogradskim parkovima i igrali šah.“

(Izložba "Grlom u jagode- 40 godina TV serije" u Kulturnom centru Beograda traje do kraja januara 2017. godine)

 

Izvor: Ključaonica

 

Kraj Novog Polisa?

Tagovi

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari