Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Kultura

Magija pod stare dane

Autor: Marko Tanasković

Vudi Alen, Magic in the moonlight

 

Verovatno da ne postoji u svetskom šoubiznisu, sa očiglednim i upadljivim izuzetkom kantautora i pesnika Leonarda Koena, vredniji i produktivniji 80-godišnjak od Stjuarta Koningsberga. Koningsberg, poznatiji svetu kao Vudi Alen, rođeni Njujorčanin i živa legenda američke kinematografije, već preko četiri decenije svake godine uredno i bez prevelike pompe isporučuje svojoj vernoj publici barem jedan film godišnje, što mu je donelo izuzetno bogat i raznovrstan stvaralački opus, ali i četiri Oskara (sve za scenario) uz čak 19 nominacija u različitim kategorijama po čemu je apsolutni rekorder. Kao kompletan autor, u evropskom, novotalasnom smislu, Alen sam piše, režira, često i glumi u svojim filmovima, a tokom decenija iskristalisao se i specifičan „vudialenovski stil“, dramatičnih komedija ili komičnih drama sa neurotičnim i romantičnim likovima koji upadaju u šašave situacije i izgovaraju duhovite i paradoksalne replike, koje često oslikavaju Alenov promenljiv i često protivrečan odnos prema velikim, metafizičkim pitanjima ljudske egzistencije.

U tom smislu, njegov najnoviji film, 44-ti po redu celovečernji koji potpisuje kao režiser, Magic in the Moonlight, nimalo ne odstupa od tog prepoznatljivog vudialenovskog manira na koji je njegova tvrdokorna publika navikla i koji očekuje od svog vremešnog i proslavljenog autora. Na poziv prijatelja, čuveni mađioničar Stenli (Kolin Firt) putuje na jug Francuske kako bi raskrinkao navodno vidovitu i siromašnu devojku Sofi (Ema Stoun) koja je zaludela čitavu bogatu Ketlidž porodicu, a naročito njenog muškog naslednika koji namerava da je oženi. Ubrzo, međutim, namćorasti i cinični Stenli otkriva kako i njegova osećanja prema ljupkoj Sofi rastu, dok se tipično britanski hladni racionalizam topi pod zracima mediteranskog sunca i neobjašnjivih čuda koja Sofi izvodi. Do kraja filma ispostaviće se da ništa nije onako kako izgleda na prvi pogled, ali i da je ponekad korisnije, lične sreće radi, prepustiti se slatkim iluzijama i romantičnim zabludama nego tvrdoglavo i egzaktno insistirati na razobličavanju i razotkrivanju ono malo čarolije koja je preostala u našim ogoljenim i osiromašenim životima.

Alenove opsesivne teme večno suprotstavljenog odnosa vere i racionalnog, sudbine i slučaja, odnosno izobilja komičnog i apsurdnog u ljudskoj egzistenciji najbolje ovaploćuje sam Stenli kao tipično alenovski lik uzdržanog i ironičnog skeptika i intelektualca koji očajnički želi da poveruje u nešto više, a pre svega u čudotvornu moć ljubavi da potpuno transformiše svaki pa i najbeznadežniji život. Oskarovac Kolin Firt sjajno je dočarao prigušenu patnju nesrećnog i bezvernog čoveka koji se krije iza maske uglađenosti, inteligencije i sarkazma, a mlada i lepooka Ema Stoun je osveženje u dugom nizu ekscentričnih i luckastih junakinja koje obično dominiraju u Alenovim romantičnim komedijama. Sa lepršavom i elegantnom atmosferom kao preslikanom iz nekog izgubljenog romana Skota Ficdžeralda, raskošnom fotografijom otmenih i osunčanih lokacija na francuskoj rivijeri, odgovarajućom nostalgičnom muzičkom podlogom džeza i regtajma i oskarvajldovskim dijalozima prepunim igara reči i prefinjene ironije, Magic in the Moonlight predstavlja simpatično anahron i šarmantno zabavan izlet, barem na nekih sat i po vremena, iz sumorne i sive svakodnevice u kojoj smo prinuđeni da obitavamo. Jedna od najprivlačnijih odlika Alenovih filmova oduvek se sastojala upravo od toga da oni nude prozor u celuloidne svetove u koje bi se većina ljudi rado preselila i prikazuju živopisne likove sa kojima bi se svako rado družio. Bez obzira na sve skandale i afere iz privatnog života koje su ga pratile još od 90-ih, publika je u njegovim ostvarenjima uvek mogla da pronađe jedinstvenu kombinaciju kreativnosti, dobrog humora i humanosti, a poznati i traženi glumci po pravilu su prihvatali da glume kod njega za male honorare ne bi li se, uz pomoć Alenovog scenarističkog „Midinog dodira“, ogrebali za nekog Oskara, kao što je pošlo za rukom Kejt Blanšet u prošlogodišnjem hitu Blue Jasmin.

Slično otprilike stoje stvari i sa Magic in the Moonlightgde prvoklasna glumačka ekipa oživljava Alenovu kostimiranu viziju epohe između dva velika svetska rata. Da se razumemo, nije u pitanju nikakvo remek-delo, sve ovo je već viđeno i nadahnutije obrađeno u ostvarenjima poput Purpurne ruže Kaira, Hane i njenih sestara ili Sweet and Lowdown, ali imajući u vidu autorove poodmakle godine i sveopšte tužno stanje američke kinematografije danas, ne smemo previše cepidlačiti. Ova pozna, četvrta faza Alanovog stvaralaštva, koja otpočinje 2005. sa izvrsnim Match Point-om i koju karakteriše napuštanje Njujorka i Amerike, već je iznedrila nekoliko neočekivanih bisera (Ponoć u Parizu, Ljubav u Barseloni) Svaki novi Alenov film je događaj za sebe i treba mu se radovati, jer su retki preostali autori koji vraćaju magiju na filmsko platno. A ta krhka i dragocena magija, znamo to predobro, neće doveka trajati.

 

 

 

 

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari