Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Kultura

Među zvezdama sa Kristoferom Nolanom

Autor: Ivan Bazrđan

Interstelar, Kristofer Nolan



Kristofer Nolan je jedan od retkih savremenih holivudskih reditelja koji je svojim stvaralaštvom zadivio kako strogu i nemilosrdnu kritiku, tako i običnog bioskopskog gledaoca. Njegovi filmovi ,,Memento“, ,,Mračni vitez“, ,,Početak“, pripadaju samom vrhu holivudske produkcije u proteklih petnaestak godina. Ovaj kratki prikaz će pokušati da istakne dobre, čak slobodno možemo reći i briljantne momente ,,Interstelara“, ali i one slabe, loše trenutke koje, nažalost, ovaj film ima.

Na početku razmatranja jednog naučno-fantastičnog(sci-fi) filma svakako treba postaviti pitanje: zašto su najbolji sci-fi filmovi snimljeni u rasponu od šezdesetih, pa do kraja osamdesetih godina prošlog veka? Da bismo došli do odgovora navešćemo nekoliko primera: ,,Farenhajt 451“ (1966), ,,Odiseja u Svemiru: 2001“ (1968), ,,Solaris“ (1972), ,,Ratovi zvezda–Nova nada“ (1977), ,,Stalker“ (1979), ,,1984“ (1984), ,,Brazil“ (1985), ,,Pisma mrtvoga čoveka“ (1986)... Umesto da sa napretkom tehnike i sredstava koja su se tokom godina neprekidno razvijala i usavršavala sci-fi film bude još uverljiviji i kvalitetniji, desilo se upravo obratno. Nesrazmerno sve većem tehničkom napretku savremeni sci-fi filmovi su plitki, lako prozirni i iskomercijalizovani do te mere da su postali teško gledljivi.[1] Podsetimo se Andreja Tarkovskog, koji je kroz filmove, ali i kroz svoje razgovore i intervjue, neprestano naglašavao veliki rascep koji se desio između tehničkog usavršavanja čovečanstva i duhovnih vrednosti čovekovih. Tarkovski u pomirenju, simbiozi, ova dva parametra ljudske egzistencije vidi ključ savršenog bivstvovanja. Savremeni sci-fi film odlikuju enormne količine uloženog novca u snimanje što dovodi do savršenih specijalnih efekata i angažovanja basnoslovno skupih glumaca, ali opet svi ti filmovi su lišeni filozofske dubine i neke više smislenosti, koja je odlikovala njihove prethodnike. Razlog tome je nemilosrdna produkcija, koju ne zanima da li je reditelj napravio remek-delo ili ne, već samo zarada koju će snimljeni film doneti. Zarada visi poput Damoklovog mača nad rediteljevom glavom, pa je stoga on prinuđen da pravi kompromise i povlađuje prosečnom gledaocu kako mu isti ne bi odšetao iz bioskopa i zbog nerazumevanja filma rekao: ,,Koja glupost, ništa ne razumem“. Klasičan primer filma čija je namera samo da zaradi je ,,Avatar“, Džejmsa Kamerona – jedna velika glupost koja je zaradila skoro 3 milijarde.

,,Interstelar“ je, odmah treba reći, nekoliko desetina svetlosnih godina ispred ,,Avatara“. Za razliku od ,,Avatara“ i ostalih savremenih ,,svemirskih spektaklova“ koji su snimani u 3D tehnici i bili potpuni promašaji, Nolan se odlučio za proverenu 2D tehnologiju obogaćenu upotrebom IMAX(Image Maximum) 70mm kamerama, koje omogućuju nezaboravan vizuelni doživljaj. Na početku ,,Interstelara“ zatiče nas predapokaliptična atmosfera-plodonosno tlo planete Zemlje je ispošćeno tako da na njemu jedino uspeva kukuruz, ali ni ta biljka neće moći još dugo da odoleva parazitima koji se javljaju u sve većem broju. Ljudi su prinuđeni da usled nedostatka hrane traže alternativu, a jedini spas im leži u otiskivanju u Svemir. Za razliku od svojih reditelja prethodnika, koji su opstanak ljudske rase videli u kolonizovanju Marsa, Meseca, ili nekih Jupiterovih, ili Saturnovih satelita, Nolan odlazi korak dalje i pomera prostorne granice sci-fi filma. Nijedna planeta Sunčevog sistema ne može da ponudi trajnu naseobinu za ljudsku rasu, tako da su ljudi prinuđeni da preduzmu intergalaktičko putovanje kroz crvotočinu (Ajnštajn-Rozenov most). Odmah treba istaći Nolanovu hrabrost da se uhvati u koštac sa problemima teorijske fizike i kvantne fizike, koji su i te kako aktuelni, i još uvek, nažalost, neprimenljivi u praksi. Deo zasluge u stvaranju ,,Interstelara“ svakako ide i Nolanovom bratu Džonatanu sa kojim je, ne prvi put, u duetu pisao scenario za ovaj film, ali i Kipu Tornu, jednom od vodećih svetskih teorijskih fizičara, koji je bio zadužen da ,,Interstelar“ bude zasnovan na čvrstim naučnim osnovama. Sve ove činjenice prouzrokovale su da Nolan preduzme svoj, svakako, najambiciozniji i najzahtevniji projekat do sad.

Svim ljubiteljima sci-fi filmova, dok budu gledali ,,Interstelar“ biće jasno da Nolan neprestano vodi dijalog sa Stenlijem Kjubrikom i Arturom Klarkom i njihovim remek-delom ,,Odiseja u svemiru: 2001“. Na vezu između Nolana i Kjubrika upućuju produženi kadrovi spajanja šatla sa osnovom svemirskog broda i beščujnost svemira, koja u nekim momentima dovodi do kolektivne nelagodnosti u bioskopu. Za razliku od Kjubrikovog filma, gde let svemirskog broda prati graciozni Štrausov valcer ,,Na lepom plavom Dunavu“, Nolanov brod prati briljantna kompozicija Hansa Cimera, koja svojom nemilosrdnom melodijom jasno pokazuje da su ljudskoj rasi dani na Zemlji odbrojani i da je intergalaktičko putovanje, koje su preduzeli Metju Mekonahi (Kuper), En Hatavej (Brand) i Ves Bentli (Dojl), pod patronažom smirenog i uvek stoički nastrojenog Majkla Kejna (profesor Brand) presudno za čitavu civilizaciju. Pre gledanja ,,Interstelara“ savetujem kratko obnavljanje bazičnih stvari koje se tiču teorijske fizike, a posebno Ajnštajnovu teoriju relativiteta i pojmove crvotočine i crne rupe, kako vam vremenske dilatacije nastale usled delovanja crne rupe i putovanje kroz crvotočinu, koji su ujedno i najbolje karakteristike filma, ne bi bile začuđujuće. Mislim i da se sam K. Nolan uplašio da gledaocima njegov film neće biti dovoljno jasan, pa su u filmu česta nepotrebna pojašnjavanja, koja pomalo vređaju um pažljivog gledaoca. Drugi slabi momenti filma su isklišeirani momenti, poput replika ,,tata mi je obećao da će spasiti svet“, ili Metju Mekonahijev čin brusvilisovskog žrtvovanja iz ,,Armagedona“. Dobar odabir glumaca, vizuelna savršenost ,,Interstelara“, izuzetna i beskrajno zanimljiva priča na kojoj se film razvija učinili su ovaj film svakako vrednim pažnje, ali moram priznati da na kraju ostaje i veliki žal prouzrokovan time što je Nolanu za malo izmaklo da napravi savršen film.

 

 

[1]Čast izuzecima: ,,Matriks“ (1999), ,,Equilibrium“ (2002), ,,Prvi na Mesecu“ (2005) ,,Mesec“ (2009), i naravno Nolanov ,,Početak“ (2010). Takođe, treba napomenuti da nijedan od ovih filmova nije nadmašio prethodno pomenuta ostvarenja science fiction žanra.

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari