Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Agora

Liberalizam? Podešen, izglancan i prodat od strane Torijevaca

Jasmin Alibai Braun, The Independent

 

Nik Kleg[1] je bio ožalošćen dok je držao svoj oproštajni govor. Taj govor je bio istovremeno i ličan i vatreno politički. Njegovo vođstvo je bilo izbičevano, a partija potpuno slomljena. Strah njegovih glasača i njihova tuga bili su ohrabrivani i eksploatisani. Liberalizam je opadao, a moguće i nestajao, ovde i širom Evrope. Dostojanstven i vredan govor, kao i uvek dobro izgovoren. Ali njegovi pogledi na liberalizam su, iskreno rečeno, besmisleni.

Ovog vikenda [8. - 9. maja 2015. godine] Torijevci i njihovi brojni medijski drugari likovali su i podsmevali se levim liberalima koji ne razumeju potrebe ,,naroda”. Dakle, da li to znači da su lideri Torijevaca i njihove pristalice neliberalne? Oni bi rekli, ne, ne. Stari i novi Konzervativci su vodili i vodiće ratove za slobodu, za život po slobodnom izboru, protiv bilo kakve dominirajuće, mešajuće države. Zar niste znali da ovih dana oni čak tolerišu i homoseksualce?

Liberalizam je kao šal bež boje koji može biti nošen sa bilo kojom drugom bojom ili garderobom, da proizvede ponekad različite i kontradiktorne izjave. Jedna verzija liberalizma, vatreno podržavana od strane Liberalnih demokrata, Torijevcima je donela pobedu. Daleko od umiranja, ovaj liberalizam je bio obnovljen tokom ovih divljačkih izbora, izglancan i prodat milionima. Britancima je iznova i iznova govoreno da bi pod Torijevcima imali manje pravila i zakona koji bi ograničavali i sprečavali da čine ono što žele. Izlazak iz EU, čemu su mnogi skloni, proizašao je iz ove želje. Nema više dozvola za projektovanje, industrijskih sudova, političke korektnosti, antidiskriminacionih zakona i zakona o ljudskim pravima. Dole sa sigurnošću i zdravljem.[2] Kakvo ih blaženstvo čeka. Nagrade za sve ove deregulacije bile bi hrpe novca.

Pomislite na Dejvida Kamerona kako obećava niske poreze, više novca u našim džepovima, kako bi mogli trošiti, trošiti, trošiti…I Džordža Ozborna koji omogućuje penzionerima da unovče svoje penzije, da bi mogli da čine isto. U Torilendu nema takve stvari kao što je društvo, a biti građanin je zastarelo. Ekonomski liberalizam tretira Britance kao potrošače i proizvođače novca ili kao gubitnike i prosjake.

Jedan od onlajn poslovnih rečnika daruje nam sledeću korisnu definiciju liberalizma: ,,Koncept u kome vlada ne bi trebalo da kontroliše cene, rente i plate, već da umesto toga ostavi slobodan prostor za takmičenje i za sile ponude i potražnje koje će kreirati ravnotežu od koje će korist imati većina građanstva.” Dakle, kada Ed Miliband objavi da će  kontrolisati rente i poreze na vile, onda to Torijevci spinuju kao napad na osnovna prava i slobode Britanaca. Sloboda ima ogroman odjek za većinu Britanaca. To je njihov identitet, duboko narodno sećanje na Magna kartu[3], otpor ka tiraniji, mali pojedinac protiv velike države. Moderni Torijevci pametno koriste slobodu i liberalizam, kako bi opravdali razuzdani kapitalizam: slobodno želite, pravite profit, država vas neće gnjaviti, to je vaše rođenjem stečeno pravo u ovoj slobodnoj i liberalnoj naciji.

Neki aspekti socijalnog liberalizma su takođe živi i ide im prilično dobro. Društvo je sve popustljivije. Seks igračke se prodaju po glavnim ulicama i to nikoga nije briga. Putnici u vozovima redovno čitaju Pedeset nijansi sive bez sramote, a pretvaranje žena u objekte viđeno je kao pametan, kul marketing. Mlade feministkinje vešto koriste socijalne mreže da protestuju i zaustave takvu vrstu reklama. One su izborile da se bilbordi na kojima se nalaze ,,savršena tela sa plaže” zabrane na stanicama metroa. Oni koje je razbesnela ova kampanja otpužili su feministkinje za zločin protiv liberalnog društva, a njihovu taktiku su nazvali staljinističkom. Glasači koji su napustili Laburiste i Liberalne demokrate, uključuju milione takvih ekonomskih i socijalnih liberala. 

Mislim da su ovi liberali potpuno različiti od liberala koji su naglašavali veća dobra i koji su vodili kampanje za zaštitu jednakosti ljudi. To je tradicija koja nedvosmisleno ide ka anti-robovskom pokretu. Taj liberalizam je vera u optimizam. On povećava ljudsku velikodušnost, vrline i toleranciju i očekuje od države da zaštiti ranjive građane i da poštuje njihovu autonomiju. Naši anti-diskriminatorni zakoni ne bi prošli da nije bilo tog najvećeg od liberalnih političara – Roja Dženkinsa, posvećenog, istinskog egalitarca, vatrenog Evropljanina i šampiona ljudskih prava. Taj benigni, korektivni, brižni, deleći liberalizam je možda na umoru. Ako je to bilo Klegovo upozorenje, ono nije bilo jasno, i na kraju, nije bilo ubedljivo. On je delimično odgovoran za ono što se dogodilo.

Edmund Berk je upozorio: kada je državna struktura načeta, društvo se uskoro rasipa u prah i prašinu individualnosti. Sebičnost je ugrađena u britansko društvo; bogati žive po svojim pravilima dok su siromašni svedeni na neljudski status. Revolucija koju je započela Margaret Tačer završena je poslednjom koalicijom Liberalnih demokrata i Torijevaca. Predstavnici Liberalnih demokrata, koji su bili u vladi, napadali su tokom kampanje politiku Torijevaca, politiku koja je bila očigledno nepoštena. Videli smo ovaj preokret i gorko smo se nasmejali. Vins Kejbl[4] je priznao da mu je smetalo što su nove regulacije i naknade otežale mogućnost radnicima da nešto preduzmu protiv loših poslodavaca. Zašto nije progovorio ranije? Kleg je slično tome, mogao da napusti vladu kada su Torijevci odredili da država može sve nas da špijunira, da ima tajna suđenja i da smešta nevine migrante u zatvorene centre.  Za Klega i kompaniju liberalizam je bio vrlo fleksibilan.   

Ovi izbori su pokazali da je nešto dragoceno nestalo, ili bi moglo da nestane iz našeg naroda. To nije liberalizam – neke njegove vrste su previše aktivne – već socijalna demokratija, koja ima moralnu svrhu i koja je decenijama bila osnova državne obaveze prema građanima. Ona je ukrotila tržište, težila ka jednakosti i pravednom društvu. Čak je i Adam Smit, guru slobodnog tržišta, video potrebu za uravnoteženjem ličnog interesa sa benevolentnim instinktom koji bi mogao da ,,proizvede među ljudima onu harmoniju osećanja i strasti, u kojoj je sadržan ceo narod i njegova imovina.” Nema više takve harmonije osećanja. Mi smo podeljeni i podeljeni ćemo pasti.    

 

Izvor: The Independent     Prevela T.V.R.

 

[1] Donedavni vođa Liberalnih demokrata.

[2] Odnosi se na plan Torijevaca da privatizuju nacionalnu zdravstvenu službu (NHS).

[3] Dokument potpisan 15. juna 1215. godine između kralja Džona od Engleske i pobunjenih barona. Uzima se kao prvi korak u ograničavanju do tada apsolutne kraljeve vlasti.

[4] Član vlade kao predstavnik Liberalnih demokrata. 

Tagovi

Povezane vesti

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari