Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Blog

Gordost i predrasuda (opet)

Aca Seltik, Beograd

A možda bi bolji naslov bio: gordost, ali ovaj put bez predrasude. Bilo kako bilo, imamo problem! I to ne mali. Ovo može da preraste u ogroman problem ako već nije. Da li ste zapazili (a čini mi se da ste morali, sve i da niste hteli) gomilu bilborda koji onako ponosno, da ne kažem gordo, „ukrašavaju“ sve najvažnije raskrsnice u svakom iole naseljenijem mestu i glume krajputaše na svim mogućim stazama i bogazama diljem naše zemlje ponosne i reklamiraju, šatro, holivudsku šarenu lažu? Da, baš one na kojima se, sada već poznati, glumci HaBeO-ove televizijske produkcije obraćaju putniku namerniku citatima iz serija već narečene TV stanice. Da, da, te, baš te gde isti ti sablažnjavaju nepoznate prolaznike rečenicama koje kao da su izvučene iz nihilističkog priručnika za XXI vek.

Vidim da se podigla neviđena prašinčina oko ovoga i u okolnim nam državama, gde je čak sadržaj jedne od poruka daleko eksplicitniji nego kod nas u Srbiji, ali, istovremeno, i udara direktnije i, nekako, zvuči primerenije sadržaju poruke. Naime, „Imaš li petlju da mi to kažeš u facu?“. To je domaća verzija. A inostrana, komšijska? E, ona glasi: „Imaš li muda da mi to kažeš u facu?“ I, odma'se tu digla i kuka i motika da spreči dalje izlaganje dece i nejači tom skandaloznom izrazu kome tu, zaista, i nije mesto. Međutim, da li zaista mislite da je problem u „mudima“? Nije ni u „petlji“. Problem je u poruci, a ne u reči! Šta sad ovo znači? Zamislite klince čija se ličnost tek formira, koji pucaju od prekomerne proizvodnje hormona u svojim telima (čitaj: u pubertetu su), a gde god da se maknu, bivaju bombardovani ovakvom rečenicom koja im, by the way, sugeriše da se suprotstave svakom, ama baš svakom, suprotnom stavu sa obešću, odbojnošću, gordošću, silom... Dodajte po nahođenju, bar tih izraza ima napretek. Ali, nije ni to sve. Šta ćemo sa pozadinom koja nam govori da smo svi mi koji to ne radimo iz pristojnosti, bez obzira da li je to refleksija urođene nam ili stečene moralnosti ili smo, prosto, nosioci kućnog vaspitanja, najobičniji beskičmenjaci, kukavice, bednici, pa 'ajde i jadnici, koji nemaju muda ili petlju da se osiono i bahato unesu nekom u facu i prosikću kroz zube ovu rečenicu samo da bi pokazali da se ne slažu sa mišljenjem „sagovornika“. Ma, dajte, da rezimiramo ovo. Rezultat je – dva ovna na brvnu! Što i nije tako strašno, ali ako su stotine, hiljade, stotine hiljada ovaca i ovnova, gde ćemo naći tolika brvna? Ode ekologija u bestraga. A s njom i moral i etika i pristojnost i... Ko zna šta sve još.

E, sad, još jedna dimenzija cele priče ide i sloj dublje. A šta ako odgovorimo i saspemo tom drugom sve to što imamo da mu sjurimo pravo u facu? Ovo je svojevrsno „čikanje“. Možda ovde uopšte i nisu u pitanju gordost i predrasuda već zločin i kazna (opet). Ako imaš muda, ili petlju, kako 'oćete, sada je već sasvim svejedno, „sagovornik“ će: 1. te odrati od batina, 2. sručiti ti čorbu od olova u utrobu, pa ti svari, ako možeš, 3. pobiće ti sve i uzeti sve što imaš ili, konačno, 4. sve od gore navedenog. Znači, ovo je klasično zastrašivanje i, možda, priprema za Orvela i Hakslija u praksi. A, možda je i filter koji će jasno razdvojiti one koji imaju od onih koji nemaju. Muda, dakako. Ako se to može nazvati mudima po ovoj hladnoći. I, sad, ne znaš šta je gore. Odgovoriti na „prozivku“ ili ne. Ako ne odgovoriš – loše je! Ako odgovoriš – još gore! E, a ako ste mislili da je ovo najgore – nije! Ha, ha, ha... Pa, ovo je najneviniji od svih bilborda koje je HaBeO lansirao. Kakav spin. Maestralno! I, dok se mi zamajavamo mudima, poruke sa drugih bilborda su daleko gore, zlokobnije, rekao bih i korenitije! „Neću dozvoliti da me društvo osuđuje!“ Reklo bi se, stav na mestu. Šta koga briga šta ja radim? Pa, naravno, ali ne bilo gde, bilo kako i bilo kada! Uvek sam se gadio kad vidim da neko izlazi u grad u trenerci ili u papučama. Ali, kasno je, to je prošlo i sad nam je tako kako nam je. Ali, šta je sledeće? Gde su opšteprihvaćene moralne norme? Da li je moguće da su tradicionalne vrednosti otišle baš toliko dođavola? Konačno, da li je zaista sve dozvoljeno? I, tu dolazimo do vrha ledenog brega. Ili piramide ako vam se tako više sviđa. „Ja ću odlučiti  sa kojom količinom greha ću živeti!“

Ovo je sad zaista satanizam u praksi. Mogli su onda da stave i sliku Alistera Kroulija sa rečenicom „Čini što ti je volja i neka ti to bude jedini zakon!“ U krajnjoj liniji, bilo bi iskrenije. Ovako, isto to samo uvijeno u oblandu i slika nekog lika čiju facu ne biste primetili u gomili nikada. Pa, da, u tome i jeste fora. On je jedan od nas. Ili bi neko hteo da on to bude. Da svako sam određuje šta će i kako činiti. Da je sve dozvoljeno. Da nastane haos. Anarhija. Ali ne onako romantično i idealistički kako je Bakunjin mislio, da svako radi koliko može a uzima koliko mu treba. Ne, ne... Anarhija u najgorem mogućem obliku. Pa, dobro sam rekao: haos! Da biste shvatili šta pisac ovih redova hoće da kaže, preporučujem i dodatnu literaturu: Ivan Sergejevič Turgenjev – „Očevi i deca“, sa posebnim osvrtom na ličnost glavnog junaka Bazarova kako biste ukapirali pravo značenje etičkog nihilizma koji je kroz ove reklamne poruke upravo na delu, mada je i celokupni opus Fjodora Mihajloviča Dostojevskog primeren za izučavanje ove problematike, posebno „Zločin i kazna“ i „Zli dusi“. Evo i definicije onoga što zovemo etički nihilizam u političko-socijalnom pogledu: shvatanje da današnje društvo i celokupni njegov poredak ne valja ništa, zbog čega bi ga trebalo potpuno uništiti, pa tek na tim ruševinama graditi jedno posve novo društvo. A, šta nas možda čeka iza ugla, naslućuje i Nebojša Petković u svom romanu „Poslednji grad“.

Znači, zaključak je sledeći: mogu da radim šta hoću i kako hoću, a da nikome živom ne odgovaram za to. Čisto da ne zaboravim da pomenem i činjenicu da je prvi greh upravo – gordost! Jedan lik iz naše istorije, nekima mio i drag, a nekima baš i ne, je svojevremeno rekao: „Priznajem samo sud svoje partije!“ Ono što ne znamo je koja je ovde „partija“ u pitanju. Ili znamo, ali se pravimo blesavi!

P.S.

„Imaš li petlju da mi to kažeš u facu?“ Imam! Nosi se odakle si došao i ne vraćaj se više!

Tagovi

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari