Intervju
Razgovor vodio: Filip Marinković
Iz života ili groba, koja misao je bliža slobodi?
MILOVAN KLjAJEVIĆ, INTERVJU
Milovan Kljajević rođen je 1993. godine u Bijelom Polju. Studirao je ekonomiju, a bavi se pisanjem poezije. Urednik je zbornika poezije „Dezintegrisano“. Objavio je zbirku poezije „TRN“.
1. Imajući u vidu da se sa svetom, u, i oko sebe, razračunavaš kroz poeziju, bez čega to poezija ne može, i šta je to najgore što se može desiti jednom pesniku?
Pjesnik treba da bude vatra, a poezija njegov pepeo. Poezija traži brid, traži krv i dušu. Najgore što se može desiti jednom pjesniku jeste da počne da čita samo sebe.
2. Svi pesnici traže jednu pesmu. U jednom od intervjua naveo si da ka njoj tragaš po smetlištima. Mogu li poezija i sreća zajedno, i gde se to nalazi ona novalisovska poezija plavog, nedostižnog ali iskonskog cveta? I, može li život da stane u stih?
Naravno da mogu poezija i sreća zajedno. Uzmimo za primjer put Zmajeve poezije, „Uveoci“ i „Đulići“ su zbirke autobiografskih najsrećnijih i najsrećnijih Zmajevih pjesama, koje proizilaze iz emotivnog naboja ljubavi i gubitka ljubavi.
Ne može život nikako da stane u stih, ali može neko trenutno stanje, koje samo po sebi i jeste život (nečiji život) jer nije život samo moja sreća ili tvoja nesreća. Život je mnogo više od nas samih i treba da stremi svom Izvoru.
3. Iako neki zagovaraju tezu da nije posao pesnika da analizira i raskomadava već da reproducira, dozvolio bih sebi da te pitam, kakav je tvoj stav prema savremenom neoliberalnom svetu, i u kojoj meri se (dez)integrišeš u njega?
„Posao“ pjesnika između ostalog jeste i sve gore navedeno, da analizira, raskomadava, posvedoči svoje vrijeme i sebe u vremenu. Da ostavi svoj otisak, na sebi svojstven način. Dezintegrisan sam od spoljašnjeg svijeta prilično, a integrisan ka unutrašnjem svijetu.
4. Crnjanski je jednom rekao da kada bi nestao srpski narod, a ostao ‘Gorski vijenac’, ostalo bi dosta. Kada bi tu sliku preneo ka unutrašnjem planu, i kada bi se našao pred spoznajom da od tebe neće ostati ništa, osim jedne pesme, koja bi to pesma bila?
Tebi je lako, Ti si Bog
A mene načini čovjekom
Slabim da spozna
Lik Tvoj
Tebi je lako, i bez mene si Bog
A ja sam bez Tebe ništa
Ništavilo koje će nagnojiti
Zemlju crnu
5. Pored svoje poezije, objavljuješ na svojoj stranici Dezintegrisano i veoma zanimljive stihove drugih, često poptuno nepoznatih, a odličnih pesnika. Koliko je važno čitanje poezije za jednog pesnika, i koliko je važna književna tradicija, ne samo kao pesnika, već kao duhovno biće?
Objavljivao sam, trenutno mi to nije u fokusu. Tako da se stranica više ne bavi afirmacijom mladih pjesnika. Čitanje jeste važno, ne možemo čitati samo sebe.
6. Koje su to duhovne vrednosti bez kojih bi bio ništa?
Ne volim davati odgovore na pitanja u kojima leži zamka za hvalisanje. Eto, skroman sam.
7. Kada si otkrio da su tvoje želje bezdane? Ima li kraja ljudskim željama i ima li njihovog ispunjenja?
Nisam otkrio ništa, još uvijek tragam i otkrivam. Sve zavisi od toga kakve su naše želje i čemu stremimo. Naći ćemo ispunjenje ako radimo neumorno na našem duhovnom biću. A ako smo previše od ovoga svijeta, samo ćemo se udaviti u tim istim željama.
8. Šta vam vredi što ste svi različiti, kada ste svi različiti na isti način, navodi se na jednom beogradskom grafitu. Kakvom ti se danas čini uniformnost sveta, i da li postoje distinkcije u svetu koji nas okružuje?
Ma ne znam, sve nekako liči na jednu veliku maskaradu. Pogledajte društvene mreže, tu su neki trendovi đe svi rade potpuno iste debilne stvari, oblače se
isto, isto se smiju. Mase zombiranih klovnova prijete da nadjačaju i potope ljepotu drugačijosti.
9. Ka kom odgovoru i pitanju sam tragaš, ili odgovaraš pitanjem?
Iz života ili groba, koja misao je bliža slobodi?
Tri pjesme iz rukopisa "UTVARE" Milovan Kljajević
***
Naša lica odaće nas
S godinama bore
Otkriće naše grjehove
Sitne pakosti i izopačenosti
Sve će se doznati
HEROIN
Na njegovom blijedom licu
Smrt je oslikavala sebe samu
U džepu još jedna doza
Još jedna i nijedna više
Pomislio je
U stanu ugašena struja
Prazan frižider
Žena koja još uvijek nije
ostavila svoga muža
Dječica koja grle majku
Dok on poslednji put
Iza zaključanih vrata
Vodi ljubav sa smrću
I ne opire se
Još jedna i nijedna više
***
Našim djelima i nedjelima
Staćemo pred Njega
I opravdanja neće biti
LOPOV
Čuo sam neđe priču
Kako je lopov odlučio
Da ukrade krišom od Boga
Djelić besmrtnosti
A danas nailazim na grob
Na kojem piše
BOG JE POKRADEN
OVE NEPOKAJANE KOSTI
OTUĐIŠE JEDNU DUŠU
OD BESMRTNOSTI
***
Naše će ruke
Tvoriti samo Istinu
A laž ćemo obezglavljenu
Baciti pod noge
RULET
Baba iz moje zgrade
Ide sa štakom u desnoj
I penzijom u lijevoj ruci
Na rulet
Igrajući uvijek istu seriju
Vraća se sa lijevom rukom u džepu
Mrmljajući drhtavim glasom molitvu
Jednoga jutra sam je sreo u hodniku
Kako na koljenima preklinje Boga
Da joj loptica padne na broj osam crno
I da nakon toga neće igrati
Nikad više
Nikad
Jutros su je iz stana iznijela
Osmorica u crnom
ČETIRI OD SEDAM
(smrtnih grjehova)
GORDOST
Objavio sam knjigu
Pa je nosim na glavi umjesto kape
Kako bi uvijek stajala iznad mene
Da ne bih morao ponavljati
Ovom knjigom sam nadmašio samoga sebe
BLUDNOST
Umjesto pornografije
Masturbiram na svoje pjesme
A uvijek me iznova uzbudi
Kakav poziv za intervju
Izrazi divljenja
I aplauz
LIJENOST
Dvije godine kako sam bez posla
Ne pratim oglase
I ne izbivam iz kuće
Tri godine kako nemam ženu
Četiri godine kojima ne znam dati ime
I tako naprijed pet, šest, sedam..
Ne pomičem se sa kreveta
I prestajem da brojim
PROŽDRLJIVOST
Prije pet godina saznao sam dijagnozu
Doktor mi je predložio da smanjim apetit
Ali ja već dvije godine
Aktivno upijam sadržaj društvenih mreža
Dok apetiti iz dana u dan rastu
_________________
