Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Dosije

Mišljenje

Globalni okviri autošovinizma u Srba

Autor: Slobodan Vladušić

"Prvi čin desuverenizacije je ubrizgavanje osećaja krivice kojim se uništava osećanje dostojanstva, a samim tim, i mogućnost otpora"

Devedesetih godina u Srbiji se sanjalo o normalnom životu, koji je definisan snom da se živi u državi u kojoj ne znaš ko je premijer. Tvrdilo se da je tako u EU. U drugoj deceniji 21. veka, ovaj san više niko ne sanja: dovoljno je gledati normalne vesti pa videti kako je dobar deo Evrope na ulicima. Grčka i Španija, pa i Brisel. Govorim o autentičnim protestima na kojima se nisu šetkali predstavnici tuđih država, deleći kolačiće epizodistima danju, a plate glavnim glumcima noću. Govorim o fenomenu novih političkih partija (Siriza, Podemos), ili onih koje su bile skrajnute, a sada postaju popularne (Nacionalni front) – to je simptom dotrajalnosti starih, tradicionalnih političkih partija. Govorim dakle, o postepenoj re-politizaciji života Evrope, u kojoj sada zaista samo idioti ne znaju ko je na vlasti. Normalan čovek to zna vrlo dobro. Zašto je to tako? Zato što običan zapadni Evropljanin sluti da je stari ugovor između njega i političke klase prekršen: po tom ugovoru, Evropljanin je trebalo da radi, ćuti i ne misli – svejedno je ko vlada – a politička klasa (namerno ne kažem elita) obezbeđivala je mu je svakog dana malo više novca nego juče. I, naravno, malo više novca nego što je imao Evropljanin na istoku. Taj ugovor sada više ne važi. Stručno rečeno, politička klasa je odjebala svoje idiotizovane, depolitizovane glasače, u korist transnacionalnog kapitala, koji je njen novi poslodavac/darodavac. Zato se sada spremaju novi ugovori. Pogledajte samo te misteriozne, šifrovane skraćenice: TTIP(1), TAFTA(2). Moram priznati da to malo podseća na vreme KOMINTERNE(3): i tada se sanjalo o internacionali, u čije se upravljenje građani ne bi puno mešali. TTIP i TAFTA ugovori, ukratko, treba da stvore, po onima koji ih propagiraju, jedinstveni trgovinski prostor sa obe strane Atlantika, plus, nova radna mesta, plus povećanje BNP-a (ili kako bi se reklo na srpskom, bolji život, veće plate, sa argumentacijom slične snage). Doduše, ako je stvar tako lepa, velikodušna, progresivna, zašto se onda pregovori vode tajno?

Možda je to neki lep novogodišnji poklon, koji ljude treba da iznenadi kada ga otvore. E pa, zavirimo unutra: Šta se naslućuje u tom zapakovanom mraku? Naslućujemo ugovore koji treba da ukinu evropske restriktivne mere prema genetski modifikovanoj hrani i tako otvore EU tržište (za Monsanto). Potom, da privatizuju sve ono što u EU još nije privatizovano, a u Americi uglavnom jeste (zdravstvo, obrazovanje, čak i opskrba vodom). Najzad, da omoguće korporacijama da tuže države, ako svojim postupcima utiču na smanjivanje njihovog profita. Ukratko: ispravno vladanje nije više u služenju narodu – koji vlade bira – već u obezbeđivanju nesmetanog povećavanja profita korporacija. Po svaku cenu. Pa ko to preživi, preživeo je, a ko ne, jbg… Jasno, onaj ko je protiv TTIP-a & TAFTA-e, tačnije ko je suverenista bilo da dolazi sa ,,levice” ili ,,desnice” – ako te reči još imaju neko značenje – taj će imati priliku da istrpi ono što mi trpimo već više od dve i po decenije: medijsku satanizaciju ili nedvosmisleno uplitanje u unutrašnju politiku. Takva je ona očinska žan-klod-junkerovska rečenica upućena grčkim glasačima, ako glasaju za SIRIZU, odnosno nesistemsku koaliciju levih partija: ,,Verujem da Grci, kojima nije lako, posebno velikom broju siromašnih, dobro znaju šta će pogrešan rezultat na izborima značiti za Grčku i evrozonu.” Pa sumnjajući da to nije dovoljno, predsednik Evropske komisije dodaje i ovo: ,,Želim da Grčkom upravljaju ljudi koji razumeju male ljude u Grčkoj….” Ma da, naravno, ne bi se on mešao, ali mu je stalo, pre svega, do malih ljudi u Grčkoj. Siguran sam da među njima ima nebrojeno mnogo prijatelja. Pošto prijateljima treba pomoći, posebno ako su spremni da pogreše, daj da im, implicitno, obećamo zavrtanje ruke ako samo i pomisle da oni u Grčkoj znaju šta je to dobro za Grčku. Iz Luksemburga odakle je Žan Klod, odnosno Brisela, gde mu je radno mesto, sve se to mnogo bolje vidi. Osim možda tih malih ljudi. Ali, da vrede čemu, ne bi bili mali, zar ne? To je ukratko, ono što nazivamo desuverenizacijom.

Neko se pita: kakve to veze ima sa Srbijom? Pa ima. Ovde se tok pripreme terena za potpunu desuverenizaciju države i njenu prodaju korporacijama vidi bolje nego bilo gde drugde. To je zato što kod nas proces desuverenizacije traje već nekoliko decenija, bilo silom, bilo malo manjom silom, što u konačnom ishodu ima za cilj pretvaranje ljudi (mene, tebe, tvojih roditelja, prijatelja, brata, sestre…) u bezimene biočestice koje će stranim korporacijama da plaćaju i za vodu koju ovi crpe iz njihovog dvorišta. Prvi čin desuverenizacije je ubrizgavanje osećaja krivice kojim se uništava osećanje dostojanstva, a samim tim, i mogućnost otpora. To je znao još Frojd, koji je 1914. bio vatreni navijač Austrougarske. On je to rekao malo formalnije. Ovako: ,,Ako kultura predstavlja nužni put razvoja od porodice ka čovečanstvu, onda je s njom neraskidivo povezano stalno osećanje krivice, možda do razmera koje će pojedinac teško moći da podnosi.” To ubrizgavanje krivice se dešava u celoj Evropi, a kod nas je posebno izraženo, odnedavno, kroz korporativne internet-medije koji se obraćaju mlađoj populaciji; tačnije onoj generaciji koja nije prošla kroz dosadašnje ispiranje mozgova i koja bi još mogla, baš zato što je mlada, sutra da izađe na ulice. Upravo tu generaciju treba depolitizovati idiotskim sadržajima, plus neprekidno joj treba ubrizgavati osećanje niže vrednosti koje je povezano sa nacionalnim identitetom. Nije teško pogoditi zašto. Ako želite da desuverenizujete neku zemlju, tačnije da sve odluke koje se nje tiču, odvojite od ljudi koji u toj zemlji žive, onda imate dve mogućnosti: 1)da kreirate i usmerite mržnju tih ljudi prema nekom spoljašnjem objektu. Ta mržnja će ih obuzeti u tolikoj meri da vi u međuvremenu možete da u njihovoj zemlji uradite šta god želite. To se radi u manjim zemljama, čiji je identitet izgrađen, uglavnom, na negativnoj identifikaciji: recimo, sve što se o narodu A zna jeste da nije narod B ili da mrzi narod B. 2)da ljudima ogadite njihovu vlastitu zemlju. Time se gubi telo koja može da kontroliše biznis korporacija. Kada u glavama ljudi ubiju ideju države, korporacije se od tog trenutka obraćaju svakom čoveku pojedinačno. A pojedinac je, razume se, nemoćan. Tada počinje proces ponižavanja pojedinca na šta on odgovara čitavim nizom glupih racionalizacija kojima želi da izbriše gorak ukus poniženosti. Prva od njih: da je to zaslužio. To je trenutak u kome pojedinac postaje bolesnik, koji realnost zamenjuje iluzijom. Njegova budućnost je patnja, rezignacija, depresija….i potpuni gubitak čovečnosti, pa samim tim i prava na život. Ova druga taktika primenjuje se u državama sa jakim istorijskim identitetom, gde identitet državotvornog naroda ne zavisi od mržnje prema nekom drugom narodu. U takvim državama korporacije otvaraju prostor u vlastitim medijima za bolesnike koji šire virus autošovinizma. To je zaista manje posao (mada se odvaja i neka crkavica i za njih), a više stvar psiho-patologije.

Autošovinizam polazi od šovinizma, koji podrazumeva svođenje drugog na nižu vrstu – to je njegova rasistička crta. Kada šovinisti vlastiti identitet ne daje mogućnost – usled manjka moći matične države – da mrzi drugog, tada on postaje autošovinista koji se okreće protiv vlastitih sunarodnika. To je trenutak u kome se kao njegov patron pojavljuje korporacija koja mu obezbeđuje infrastukturu (mediji, zaštita) neophodnu za plasiranje mržnje. Preko njega ona ubrizgava osećanje krivice/inferiornosti njegovim sunarodnicima. Šovinista bez objekta mržnje postaje ništa. Isto važi i za autošovinistu. Zato se autošovinisti, čak i kada napuste zemlju, vrlo često oglašavaju i vraćaju: tek u dodiru sa onim što mrze, oni imaju osećaj da su živi. Bez vlastite zemlje koju mrze, oni su doslovce niko i ništa. Možda su tek osobe koje se koriste za priplod biomase. Ništa više od toga. Proces ubrizgavanja krivice u Srbiji, koji prati proces desuverenizacije (prisetimo se Frojda!) jeste eho epohalnog rata koji su u ovom trenutku odvija u svesti Evropljanja i to onih Evropljanja koji pripadaju narodima sa istorijskim identitetom. Tamo gde je bilo dovoljno projektovati mržnju na jedan spoljašnji objekat, posao je već završen. Ali tamo gde to nije moguće – a takve države su Francuska, Nemačka, Grčka, Španija, Mađarska, Srbija…. – tamo borba još uvek traje. Poprišta te borbe više nisu, kao u ratu na početku 20. veka, reke poput Marne, Some i Kolubare. Sada je to svest svakog čoveka ponaosob. To je mesto odsudne borbe i tu se sve rešava. TAFTA i TTIP zakoni se mogu doneti, ugovori se mogu potpisati, ali sve dok nisu internizovani u svesti, kao nešto prirodno i jedino moguće, zakoni se mogu i poništiti a ugovori razvrgnuti. Sve dok je svest operativna, rat se vodi.

Oni građani Srbije koji još uvek imaju operativne mozgove, mogu dakle, za sebe da kažu da žive uistinu velike, epohalne živote. Sasvim evropske živote. I to ovde u Srbiji. I tako će biti sve dok njihovi mozgovi ostanu zdravi, odnosno dok shvataju šta je Hegel želeo da kaže kada je kazao: ,,Jednoj obrazovanoj naciji ili njenom jurističkom staležu odreći sposobnost da napravi zakonik (...) bila bi jedna od najvećih uvreda koja bi se mogla učiniti.”(4)Ostali koji to više ne doživljaju kao uvredu, nažalost, nisu ništa drugačiji od lutki na naduvavanje. I shodno tome, takva im je i funkcija. A kada završe posao, onda se izduvaju, da zauzmu manje mesta.

 

Autor je docent na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu

 

 

1)Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo

2)Transatlantska zona slobodne trgovine

3)Komunistička internacionala

4)G.V.F. Hegel, Osnovne crte filozofije prava, §211.

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari