Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Blog

Tržište muško-ženskih odnosa

Gordana Lasković

Ukoliko termin emotivna veza svedemo pod niz drugih termina oni bi glasili lojalnost, prijateljstvo, poštovanje, ljubav, seks, posvećenost, istrajnost, borba, ali s obzirom na činjenicu da ništa u životu nije jednostavno, pa čak ni emotivni odnosi, odlučila sam da joj priđem iz drugačijeg ugla i da odgovorim na pitanje nad pitanjima Zašto veze ne opstaju i zašto ih je tako malo? Šta se to promenilo?

,,Budimo realni – Ni jedan odnos – bilo da se radi o emotivnom odnosu muškarca i žene, prijateljstvu, poslovnom odnosu –  ne počiva na duhovnim vrednostima. Mi u sve te odnose ulazimo iskljivo iz lične koristi ili dobiti jer u suprotnom nema smisla graditi ih.” Delimično ću se složiti sa prethodnom izjavom koju sam imala prilike da čujem od jednog poznanika. Postali smo egoistični, sebični i samoživi,  i delimično se slažem da se odnosi grade ,,ti ćeš meni, ali ja tebi kako mi se ćefne”, ali se po vokaciji ne slažem da je to ispravna i prostim jezikom rečeno ,,normalna” aktuelizacija stvari zato što je onda reč o nestalnim, nestabilnim i u krajnju ruku sebičnim odnosima, a sebični odnosi nemaju pozitivan ishod.

Odnosi su najpre razmena emocija, stavova, reči, saveta bilo da govorimo o emotivnim ili prijateljskim. Čak je i seks jedna vrsta razmena, pored ostalog, razmena energija.

Pa, šta se to promenilo i zašto emotivne veze ne postoje?
Vremena su se promenila, a sa njima moralne i duhovne vrednosti, shvatanja i kriterijumi koje primenjujemo na sve napomenute odnose, pre svega emotivno partnerske.
Do pre svegatridesetak godina se ženska vrednost očitvala u ,,jednostavnim stvarima” – Koliko je dobra domaćica, kakva je njena vaspitna uloga kada su deca u pitanju, da li je njena posvećnost mužu na zadovoljavajućem nivou. S druge strane je muškarac čije su se vrednosti očitavale u njegovoj sposobnosti da zarađuje i izdržava porodicu.

A kako je danas?
Žene su se emancipovale i uspele su da se pozicioniraju na visoke poslovne lestvice, dovoljno zarađuju i nije im neophodan mušakarac čija će dominantna uloga biti u finansijskom izdržavanju žene. Neke žene se danas svesno posvećuju samo karijeri i odlučuju se na život bez dece, a pojedine čak i na život bez sekundarne porodice. Muškarci su takođe evoluirali pa tako učestvuju u kućnim poslovima, posvećeni su deci podjednako koliko i majka, a ima i onih koji spremaju fenomenalnarebarca. 
Dakle, zaključak je da su se vremena promenila, a sa njima i stvari koje vrednujemo, cenimo i potražujemo. Ali nije ovde kraj, a tamo gde nije kraj počinje internet.


Posredstvom globalne mreže informacija nam se menjaju perspektive i otvaraju (ali i zatvaraju) mogućnosti. Imamo uvide u živote drugih ljudi i tako se upoznajemo sami sa sobom i saznajemo šta sve možemo da budemo i mi. A šta to možemo da budemo mi, šta nam to diktira globalna mreža informacija? GMI zahteva od žene da bude lepa, privlačna, ukalupljena. Nikada se u istoriji čovečanstva nije toliko insistiralo na fizičkom momentu kao danas, čak ni u doba Renesanse i Baroka. Otuda i ne čudi galopirajući rast plastične hirurgije, modne i kozmetičke industrije. Na primer Kylie Cosmetics –Her makeup company, which Forbes now values at $900 million.(https://www.cnbc.com/2019/03/05/forbes-kylie-jenner-is-the-worlds-youngest-self-made-billionaire.html) Dakle, zahvaljujući GMI muškarac kao vizuelno biće danas ima jasnu sliku kako bi žena trebalo da izgleda, kako može da izgleda i naposletku kako mora da izgleda, ali se isto tako nikada u čovečanstvu nije više očekivalo od muškarca da bude uspešan i visoko kotiran u poslovom svetu.

Kakvo je onda tržište muško – ženskih odnosa danas?
Pre svega da bi ono postojalo mora da postoji već pomenuta razmena odnosno reciprocitet. (Napominjem da ću u narednim pasusima generalizovati i da sam svesna da svako od nas ima specifične uslove i potrebe koje ”traži” u svom potencijalnom parneru/parnerki , i pod ,,traži” ne mislim na spisak koji nosi u svom džepu.)
Razmena bi izgledala otprilike ovako: Muškarac želi seks, žena želi zajednicu i posvećen odnos. Da bi muškarac dobio seks on mora da ga ”traži” od žene – da bi žena mogla da živi u zajednici sa muškarcem mora da je osnuje sa njim – mušakarac je ”čuvar” zajednice i obezbeđuje je – žena pruža seks i na taj način obezbeđuje muškarca. Reciprocitet!
Vrlo je jednostavno, ali je važno reći da obe strane imaju svoju cenu. Cenu kreira ovaj što nudi i poprilično je individualna stvar. Da banalizujem: da bi ti od mene dobio seks moraćeš da ispuniš određene stvari nakon kojih možemo da budemo zajedno. Mušakarac bi na primer mogao da kaže sledeće: Da bih te oženio i da bismo uopšte stvorili zajednicu ti moraš da ispunjavaš sledeće stvari…
I upravo od tih ,,stvari” koje neko traži zavisi vrednost, ali i cena.
Na ovom, kao i na svakom drugom tržištu postoji takmičenje. Kada je reč o tržištu muško – ženskih odnosa takmičenje se odvija u istim kategorijama – žena sa ženama, muškarac sa muškarcima. Žena sebe može da vrednuje veoma visoko, svesna svojih kvaliteta (npr. lepa, obrazovana, vaspitana, uspešna) i da ne pristaje brzo i lako na seksualne odnose. Tržište će vremenom pokazati da li njena cena ima smisla. Ukoliko nema – vremenom će tu cenu morati da obori.

A šta ćemo sa onima koji obaraju vrednost i seksu i zajednici? Da li oni kroje kapu?
Kada žena samu sebe postavi u ulogu one sa kojom seksualni odnos vredi vrlo malo – vožnja u skupom automobilu, večera, parfem – ona tim činom obara vrednost na celokupnom tržištu i čini medveđu uslugu i onim ženama čije su vrednosti na visokom nivou. Eufemistički rečeno: punjenje tržišta jeftinom robom.Jeftina roba se najčešće među ženama, ređe među muškarcima, naziva pogrdnim imenima zato što muškarcima takva situacija na tržištu savršeno odgovara – jeftino dobije ono što mu treba.
Stanje nije mnogo drugačije kada su muškarci u pitanju jer i oni (na drugačiji način) obaraju sopstvene vrednosti. Sigurna sam da poznajete barem jednog koji nije poštovan i cenjen od strane svoje supruge, koji radi od jutra do sutra i privređuje ne bi li porodici obezbedio sigurnost, a koji pritom biva uskraćen za seksualne odnose sa svojom suprugrom. Da li shvatate koliko je on spustio cenu onoga što ima da ponudi?
Dakle, jasno je da su opasnost upravo ovi što obaraju vrednosti i obezvređuju sve ono što bi mogli da ponude.
Rešenje se možda krije u saradnji – do koje verovatno neće nikada doći – jer ljudi ove odnose ne posmatraju na celokupnom nivou. (Setimo se mog poznanika sa početka teksta.)

Šta je problem kod obaranja cena? Zašto ih ne bismo obarali?
Jednostavno je: jeftina roba ima kratak rok trajanja.
Za kvalitetan, stabilan i dugoročan odnos je potrebno mnogo više stvari od seksa. Mi smo bića koja su pripadajuća i u svakome od nas postoji ta težnja koja se ispoljava kroz različite načine. Pripadati nekome znači mnogo više od seksa i tu opet dolazimo do niza stvari koje pripadnost definišu – lojalnost, prijateljstvo, poštovanje, ljubav, seks, posvećenost, roditeljstvo, istrajnost, borba.
Ovakve podele su izrodile dve struje žena na globalnom tržištu.
Prvu grupu čine žene koje smatraju da je njihova lepota, privlačnost i mladost sasvim dovoljna da im podigne cenu na tržištu. Njih najčešće viđamo na Instagramu. One su spremne da svoje nago telo podele sa poznatim i nepoznatim ljudima i to sve zarad lajkova i komentara, smatrajući da na taj način podižu svoju tržišnu cenu. Međutim, postoji jedan problem. Muškarci koji lajkuju i komentarišu fotografije takvih devojaka u ogromnom procentu ne žele od njih ništa više osim seksualnih usluga. One svoju seksualnost i telo prodaju za šaku lajkova i komentara, i pritom su odavno etiketirane pogrdnim imenima od takmičarki iz svog tima – ostalih žena, a na taj način su i muškarci upoznati sa njihovom vrednošću. (Tek se poneki slučajno ili namerno nađe u odnosu sa takvim ženama. Ali to je sada već muškarčeva vrednost.)
Međutim, vreme prolazi… do tridesetih smo svi otprilike izgradili neku svoju vrednost, postavili cenu, a ukoliko smo je gradili tako što smo je obarali onda počinje prava agonija.

Iz svega ovoga se izrodila još jedna struja, a to su MGTOVMen Going Their Own Way –MGTOW is an acronym for Men Going Their Own Way, an online social movement and backlash to feminism where men renounce interactions with women and seek to define and live out their masculinity on their own terms.(https://www.dictionary.com/e/acronyms/mgtow/)
Muškarac koji ne želi ozbiljne odnose sa ženama, ne želi emotivnu pripadnost i trajnost, brak niti decu. Još jedna bitna karakteristika ovih muškaraca jeste da zarađeni novac troše samo za sopstvene potrebe, a da žene koriste isključivo za seks. Među njima svakako ima i onih koji su zaista veoma visoko podigli svoju cenu, a ima i onih koji smatraju da su žene precenile svoje vrednosti.

Da zaključim(o): na tržištu muško – ženskih odnosa u savremenom svetu – Megalopolisu –  stanje postaje zabrinjavajuće, a odnosi amorfni. Jedino rešenje za izlazak iz ovakvih okvira jeste podizanje sopstvene cene i vrednosti – kako moralnih tako i duhovnih – koju će prepoznati neko ko pripada manjoj grupi ljudi sa kojima delite stavove, interesovanja i isti sistem vrednosti.

Ili, možda neće? Razmislimo.