Blog

Vizija jedne Sibile

Aleksandar Vranješ, Banja Luka

Prije par nedelja, bivša američka državna sekretarka Medlin Olbrajt govorila je o istoriji i budućnosti Bosne i Hercegovine na konferenciji pod nazivom “Prije i nakon Dejtona – Istorija Bosne i njena evropska budućnost” u organizaciji “Centra za transatlantske relacije” Džons Hopkins univerziteta u Vašingtonu. Nakon podsjećanja na njenu ulogu u propisnom kažnjavanju Srba u prošlom ratu, sve sa osiromašenim uranijumom, Medlin je prezentovala nekoliko veoma zanimljivih teza.

Da je istorija relativna, saznajemo iz tvrdnje da je Dejtonski mirovni sporazum imao za cilj da afirmiše unitarnu Bosnu, ali da to nije stavljeno na papir dok se strasti ne smire. Naravno, ne objašnjavajući da li cijeni da je sad pravo vrijeme da se i taj cilj ispuni, Olbrajtova ističe važnu ulogu SAD-a u zaustavljanju rata i obnovi postdejtonske BiH, žaleći što su procesi u BiH krenuli nizbrdo onog momenta kada je Amerika prebacila svoje aktivnosti u druge konfliktne zone. Ne štedeći lokalne političare koji su u međuvremenu, kako kaže, preuzeli kontrolu nad mehanizmima korupcije i time postali kočnica na putu ka boljem sutra, Medlin indirektno napada i na samu EU i njihove predstavnike u BiH koji, uz ogroman uticaj na procese, nose i dio odgovornosti za trenutno stanje i neuspjeh njenog projekta.

Naredna prepreka reformama i reintegraciji BiH koju Medlin označava jeste ekstremizam i “maligni” ruski uticaj koji samo pojačava etničke tenzije, što opet otežava prihvatanje ideje nacionalnog jedinstva, valjda misleći na bosansku naciju? U svakom slučaju, Medlin zaključuje, kad god su Rusi željeli da destabilizuju “Zapadni projekat”, primarna “meta” im je bio Balkan. Iz svega ovoga slijedi logičan zaključak - ako bi se umanjio uticaj Rusije na Balkanu, sva tri konstitutivna naroda u BiH bi potrčala u zagrljaj jedni drugima gradeći jedinstven bosanski identitet, a vjerovatno bi se isti proces desio i u ostalim dijelovima Balkana.

Kao poslednja i veoma zanimljiva teza kojom je bivša državna sekretarka zaključila svoje izlaganje na Džons Hopkinsu, jeste da je Bosna i Hercegovina u suštini poligon za borbu dvije vizije svijeta: prve koja zagovara podjelu na “mi i oni”, u kojoj se ljudi ne vrednuju prema svojim rezultatima i djelima, nego prema etničkom porijeklu i religijskoj pripadnosti, čija je budućnost zasnovana na konsantnoj borbi u kojoj se “mi” svetimo “njima” za ranije poraze, a pri čemu se grijesi jedne generacije stalno prenose na sljedeće. U drugoj pak viziji svijeta, onoj “svjetlijoj”, svaki pojedinac ima neotuđiva prava, a građanima se može suditi samo prema zakonima koje je društvo usvojilo, čime je jasno stavila do znanja da je izrazito protiv šerijatskog prava i da je Vojislav Šešelj izuzetak koji potvrđuje pravilo. Ove dvije vizije se, prema Medlin, i dalje bore, ali na kraju, kao što obično i biva kod vizija, integracione i demokratske snage, tj. ove druge, će ipak pobijediti.

Posljednja teza je interesantna utoliko što nas dodatno zbunjuje. Kao i Pitija koja je teško artikulisala svoje vizije zbog povećene koncentracije određenih isparenja, da ne kažem gasova u Delfima, tako i Medlin ostaje nedorečena, što otvara prostor za različite interpretacije proročanstva. Svima je jasno da se sistem vrijednosti sva tri konstitutivna naroda u BiH uklapa u prvu viziju, ali onda ispada da je Medlinin svijet, ne samo u drugoj viziji, nego će nas oni sve zajedno poraziti, baš kao i "Vajt Vokeri" Slobodnjake u poslednjoj epizodi Igre prestola. Šta će onda biti sa BiH i sa konstitutivnim narodima?   

Dabome, Medlin ima spreman odgovor i na ovo pitanje. Nakon pregršt kurtoaznih riječi i izraza zahvalnosti za sve što nam je učinila, ambasadorica BiH u SAD Jadranka Negodić je upitala bivšu državnu sekretarku kako bi ona unaprijedila danas Dejtonski sporazum.  Za razliku od Pitije koja bez etena nije vidjela dalje od svog nosa, Medlin je kao iz topa odgovorila da Dejtonski sporazum mora biti više „organski“ odnosno da bude sposoban da evoluira, a da je najveći problem u BiH u stvari postojanje jednonacionalnih političkih partija i da je neophodno redefinisati način na koji se biraju predstavnici građana u zakonodavnim institucijama. Naravno, kao što sve proročice ostavljaju prostora za različita tumačenja njihovih odgovora tako sam i ja razumio da Medlin ne samo da bi ugasila jednonacionalne političke partije u BiH, ona bi potpuno ugasila sve tri nacije na ovoj teritoriji. Drugim riječima, što bi rekao Džon Snov, kuku nama, zima dolazi!

Autor je asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci