Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Blog

River vok

Vladimir Kecmanović, Beograd

Istina je da dominacija engleskog utiče na idiotizaciju ostalih svetskih jezika. Naturalizovani engleski izrazi kojim se simplifikovano definiše savremeni svet jesu zaštitni znak novog varvarizma. Ono što se, međutim, često zaboravlja jeste da je najveća žrtva dominacije engleskog jezika upravo engleski jezik. Taj jezik je teroru sopstvenog banalizovanja izloženiji od bilo kog drugog. A pride mu se refleks terora koji njegovo banalizovanje vrši nad ostalim jezicima, vraća kao bumerang. Otrcani izrazi poslati u svet, iz sveta se vraćaju obogaćeni nezgrapnim izgovorima, pravopisnim i srodnim greškama, koje će polako ali sigurno da se pretvaraju u nakaradan standard. Uz mnoge mane, ova pojava ima i jednu dobru stranu: odlična je za umetničku obradu, koja jeste parodijskog, ali ne mora da bude samo parodijskog karaktera.

Varvarizacija je pojava koja umetnosti daje novu snagu, što dosadašnja istorija slikovito kazuje. Na konkretnom primeru – ovoj priče bolje stoji naziv River vok, nego River walk, kako se, po još uvek važećim gramatičkim pravilima engleskog jezika, pišu reči koje upućuju na rečnu šetnju, šetnju uz reku, ili šetačku stazu pored reke A River vok, iliti Šetnja uz reku naziv je indirektne replike Venecije i direktne replike Las Vegasa, koja je, u drugoj polovini prošlog veka, napravljena u San Antoniju, država Teksas. Ja sam se na River voku našao pre desetak dana, pošto sam stigao u San Antonio na slavistički skup. Pre nego što sam došao, znao sam da je San Antonio poznat kao mesto u kom se vodila Bitka za Alamo, u kojoj su Anglosaksonci pobedili Meksikance i osvojili Teksas.

Nisam znao da se ostaci tvrđave Alamo nalaze u samom centru grada. Znao sam da u San Antoniju značajan procenat stanovništva čine Meksikanci. Ali nisam znao da se, uz počasti Dejvidu Kroketu i drugim anglosaksonskim junacima u Alamu, u ovom gradu odaje, istina neoficijelna počast junacima suprotne strane: u baštama meksičkih restorana, tako, može se sresti latinoamerički heroj Zapata, od kartona i u prirodnoj veličini. Tu je, ali bez obeleženog imena. Što, rekli bi skeptici, jasno ukazuje na prirodu američkog i ne samo američkog multikulturalizma. Koji bi – multikulturalizam, dakle - kada demografija učini svoje, mogao da promeni predznak. Pa bi, kada teks-meks hrana, koja se u meksičkim restoranima služi, promeni ime u meks-teks, Zapata mogao da pređe u Alamo, a Dejvid Kroket da postane neimenovani lik napravljen od kartona, sa čuvenom šubarom na glavi.

No, kako god, teks-meks hrana može da bude vrlo ukusna, ako ubodete pravi restoran. A River vok, sa lepim šetalištima kraj kojih je smešteno mnoštvo pabova i restorana, sa raznovrsnom ponudom hrane i pića, zaista je prijatno mesto za turističko dokoličarenje. Kolega Dejan Stojiljković je, tako , uz uživanje u Njukastl ejlu, mogao da u Hard rok kafeu pazari još neku od svojih omiljenih majica. Kolega Vlada Pištalo je, u pauzi ispijanja gorkih lokalnih piva, uspeo da nas natera da se rekom provozamo turističkim brodićem. A ja sam, u trenucima odmora od omiljenog Ginisa, mogao da popijem koju čašu dobrog kalifornijskog vina uz rižoto sa rečnim školjkama. E da – slavistički skup na kom smo učestvovali održavao se u hotelu Meriot, koji se, takođe, spušta na River vok. A naš panel, posvećen savremenoj srpskoj književnosti se – ništa nije slučajno – ubrzo pretvorio u raspravu o visokoj i niskoj književnosti, sa dominantnim stavom da je umetnosti, kada se istroši, što se događa svako malo, neophodna blagorodna injekcija šunda.

End last, bat not list – reka i kanali kraj kojih promiče River vok – kao i sam River vok – puni su ptica. Te ptice su, pričao nam je kapetan onog Pištalovog brodića, u San Antonio nekada stizale sa severa, da bi se, kada prođe hladnoća, vraćale kući. Od kada je napravljen River vok, i od kada su turisti počeli da ih hrane, ptice su u postojbinu prestale da se vraćaju. Jednog jutra, dok smo doručkovali u bašti restorana Ripablik of Teksas, osetio sam kako mi neko ili nešto gura nogu, kao što je to nekada običavala da čini Marta, moj pas. Pogledao sam ispod stola i ugledao patku koja me bode kljunom zahtevajući svoj deo doručka.

 

Autor je pisac iz Beograda

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari