Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Agora

Putin ante portas

Vili Vimer

Uistinu, brzo je iščileo super sastanak na vrhu u Ujedinjenim nacijama u Njujorku. To nije ni čudo kada nam se svake večeri na ekranima emituju ”ekscesi kulture dobrodošlice”. U takvim okolnostoma je sasvim moguće da nam se određene slike ne urežu u sećanje, mada to zaslužuju. A, bilo je takvih slika u Njujorku i bilo bi bolje da smo ih zapamtili. To su slike ruskog predsednika Putina koje su utoliko jasnije, što se američki predsednik više pojavljivao na ekranima. Razlika između njih dvojice nije mogla biti uočljivija tako da čak ni nemačka, sve više dirigovana, štampa nije mogla da sakrije sa koliko pokunjenosti je nastupao predsednik Obama. Njegov ruski kolega bio je njegova sušta suprotnost. Putinu je, sva je prilika, prijalo to što je G8 u svom napadu samoizolacije izbacila ruskog predsednika kroz vrata. Slike i u današnjem medijskom okolišu još uvek više govore od hiljadu reči. Putin je, izgleda, dobro iskoristio slobodno vreme od američkog tutorstva. Bio je opušten o nije se bunio da takva slika ode u čitav svet.

Rusija je ponovo na pozornici

Više je nego jasno da kontrast zapadnom ponašanju prema Rusiji nakon zapadnog puča u Ukrajini nije mogao ni da ispadne drugačije. Naročito ne onda kada se uzme u obzir uloga ruskog predsednika na konferenciji o Ukrajini u Parizu, održanoj samo nekoliko dana nakon super susreta na vrhu u Njujorku. Očigledno su karte nakon sastanka G7 u Bavarskoj ponovo promešane. G7/8 bile su,uz NATO, najvidljiviji izraz funkcije tegljača u interesuSAD kao ”jedine preostale super sile” i ”nezaobilazne nacije”. Izbacivanjem Ruske Federacije Zapad je sam okončao ovaj protivprirodni bal utvara. Svet je otada postao vidno drugačiji.

Kontraprojekat ubijanju i egzekucijama stiče konture: Rusija postaje sila međunarodnog prava

Ma koliko bilo tužan povod, treba reći da su ubilački napadi američkih bombardera na internacionalno zaštićenu bolnicu u severnoavganistanskom gradu Kunduzu bili sasvim izlišni. Dovoljno dobro znamo, a i skoro dve decenije je stvarnost svetske politike, da su u našem okruženju SAD one koje stoje iza ubijanja. One su sila garant globalne nesreće. Čuti govor američkog predsednika pred Ujedinjenim nacijama o Asadovim nedelima izazvao je skoro buru negodovanja. Aršin koji je primenio tom prilikom morao je zbog egzekucija dronovima da primeni i nasamoga sebe. Ne bi takođe bilo naodmet da se pozabavi svojim prethodnicima, ne bi li opskrbio Međunarodni krivični sud u Hagu budućim poslovima. Stalni vašingtonski pozivi savezne kancelarke zbog toka migracija bude utisak da se u Berlinu daleko pre uvažavaju uputstva iz Vašingtona nego briga u sopstvenoj zemlji da je vlada ovde prouzrokovalastanje bespravlja.

Nasuprot ovome već duže vremena je jasno definisana politika Ruske Federacije

Možemo mi stvari da okrećemo i obrćemo kako god hoćemo stvari stoje ovako: od nedovoljno jasnih rezultata istrage egzekucije putnika u avionu u vazdušnom prostoru Ukrajine pod holandskim rukovodstvom do akcija ruskih vojnih snaga u Siriji Moskva se pridržava pravila koja su uspostvljena nakon jednog zločinačkog rata u Evropi i svetu da bi se sprečio novi rat. Kada ovo neko iz Evrope kao posmatrač događaja uporedi sa onim što vidi u Vašingtonu, zgroziće se. U zemljikoja se čvrsto drži samo još zastrašujućeg potencijala svoje oružane sile, zaviseći jedino od njega, republikanski predsednički kandidati se trude da nam najave Treći svetski rat. Kada pogledamo njihov izbor reči doći ćemo do toga da je nekada ponosna i odgovorna Amerika na izdisaju. Ako reč budu imali Bušovi vaspitanici Čejni i Mekejn perspektiva iz Vašingtona glasiće: ubijanje i egzekucije. Danas nam utehu ne pružaju ni njihovi demokratski protivnici. Sve je i počelo pre šesnaest godina sa Bilom i Medlin. Doduše, pre njih smo imali Kisindžerov globalni pokušaj da semeđunarodno pravo ne samo ukine u onoj formi u kojoj je prihvaćeno, već da se zameni novim koje bi bilo u američkom interesu.

Sve o Nemačkoj nam kaže bedni ostatak Odeljenja za međunarodno pravo, nekadašnjeg ponosa nemačkog Ministarstva spoljnih poslova

Itekako ima smisla da, nekoliko dana nakon proslave jubileja ujedinjenja Nemačke, podsetimo na ulogu međunarodnog prava kao nosećeg stuba ponovnog ujedinjenja. Od Helsinške konferencije 1975. sve do Pariske povelje iz novembra 1990. godine mađunarodnopravni okvir je bio taj koji nam je to omogućio. Imali smo razloga da se ponosimo mnogim stvarima. Tu ubrajamo i ”krunski dragulj” nemačkog Ministarstva spoljnih poslova. U saradnji sa austrijskim ekspertima za međunarodno pravo Bon je pokazao šta ima i imao je uspeha. Danas verovatno niko ni ne zna da ovo Odeljenje više ne postoji što je sinonim za stanje u celoj zemlji. Ovde u međuvremenu vlada skoro carističko shvatanje prava. Poput nevolje biblijskih razmera našu zemlju je pogodio talas migracija koji se ruga našem ustavu. Jer, tamo gde nema granica nema ni države. Bavarska je trebalo da se nađe pred slomom ne bi li usledila nekakva akcija države koja bi uošte opravdala pojam države. A, bilo je vremena kada smo bili ponosni na svoju ”pravnu državu”. Verovatno smo svi prespavali proces zamene našeg pravnog sistema ”zanosima kulture dobrodošlice”. Ovo će nas dokrajčitina planu unutrašnje politike, spoljno-politički ostaćemo bez državnog razuma.

Kako održati korak sa Moskvom

Moskva sa svojom politikom stoji na političkoj bini sveta na kojoj se ponovo pojavljuje čežnja za predvidivošćudogađaja. Vašington je simbol razaranja sveta koji poznajemo i devize ”Nesreća za sve!” Moskva nam daje nadu koju više ne možemo očekivati od Vašingtona. Ako ne želimo da se nađemo među zupčanicima moramo se, hteli ne hteli,prilagoditi ovom antagonizmu senzaconalih formi. Na planu unutrašnje politike moramo ponovo da shvatimo šta znači demokratska pravna država i da se udaljimo od suštine ličnih uredbi savezne kancelarke koja je još uvek na svom položaju. Na planu spoljne politike nema drugog puta do da postanemo ponovo sposobni da ispunjavamo norme međunarodnog prava i da svoju politiku odvagamo i prilagodimo novim okolnostima. U ovom trenutku u nas vlada haos na planu i unutrašnje i spoljne politike. Zbog toga mi nemamo šta ni da ponudimo naspram ruske politike. Mi smo u prošlosti bili ti koji su mogli da se pohvale kulturom prava. Moskva, za razliku od nas, nije prespavala izazove vremena.

 

(Autor je bivši poslanik CDU u Bundestagu, državni sekretar za odbranu i potpredsednik Parlamentarne skupštine OEBS-a. Koautor knjige «Povratak hazardera» (Zeitgeist, 2014.)

 

Prevod sa nemačkog: Branka Jovanović,  Izvor: Beogradski forum za svet ravnopravnih 

Tagovi

Povezane vesti

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari