Pretraga
Pronađite nas na
 

Pošalji prijatelju

Estetika

Domaćice ili slow food kuvarice

Milena Stefanović

Kao ilustracije idiličnog života od Holandije, preko pojedinih delova Srednje Evrope stigle su do Vojvodine početkom XX veka i tako je sve krenulo, hiperprodukcija (šabloni), postaju veoma popularne, nezaustavljivo se šire i postaju apsolutni hit.

Još od vremena antičkog Rima u urbanim naseljima se živelo skučeno i fast food je bio sasvim uobičajen način ishrane, tako je bilo i tokom srednjeg veka… Mnoštvo siromašnog gradskog stanovništva, među njima dosta samaca, živelo je u malim sobama, sem za malo garderobe nisu imali novca za nameštaj, za skladištenje hrane, kuhinju i njenu opremu, gorivo za peć – to je bio luksuz. Jednostavno, kuhinju nisu mogli sebi da priušte. Samim tim, umeće kuvanja nije svako poznavao… Tako je bilo i kod nas. Da li su kuhinje bile redovna pojava u delovima Beograda kao što su Jatagan mala, Pištolj mala…Sava mala? Čisto sumnjam…

Jačanjem standarda ima sve više kuhinja, tu je i peć (sveprisutni smederevac) na drva, kasnije električni šporet, a iznad nezaobilazno izvezeno uštirkano platno koje štiti zid i zabavlja domaćicu, ukućane i goste umesto kockastog ekrana. Kulinarska veza se ostvaruje, obezbeđuje i pravi neodoljive ideje “invencije duha” slow food-a.

Njihova popularnost je počivala na duhovitim tekstovima i bile su prisutne kao svojevrsni “PR” kuće u kojoj se dobro kuva, a ujedno prikazuje umeće u ručnom radu domaćice, njena urednost, vrednoća…mnogostruki talenti!

Danas, kada ih gledamo razveseljavaju nas prvenstveno tekstovima, kao svojevrstan vremeplov. Vidimo kako se radosno i sa pažnjom pristupa spremanju ukusne hrane od svežih i zdravih namirnica, natenane, sa uživanjem i ljubavlju, nevidljivim a značajnim “začinom”. One se preporučuju, hrana je vruća, još se puši ispod poklopca…zanosno miriše. Kuvati za nekog je dar ljubavi. Kuvanje je svakodnevni ritual kome je neophodna vatra, bitan element u prirodi koji pale i održavaju žene pored ognjišta. Ognjište je simbol zajedničkog života, doma, kao solarno središte koje toplinom i svetlošću zbližava bića, predstavlja središte života koji se podržava i širi.

Jednostavnog i jednobojnog, pomalo naivnog crteža, pozadine bele kao zid umesto grafita šalju nam raznorazne poruke. Prostor je ponekad prikazan u perspektivi kojom se okrenute ka posmatraču, što utiče na vizuelnu senzaciju i neposrednost u obraćanju. Nekako iskoračuju iz realnog prostora i vremena, plene i zadržavaju pogled.

Ponekad kitnjaste, pretrpane motivima grančica, voća i cveća, sa šaljivim rečenicama koje se rimuju izazivale su dobro raspoloženje i mamile pažnju. Pod zajedničkim imenom “kuvarice”, sva platna iznad umivaonika ili kuhinjskog stola mogu se podeliti na: kuhinjske, ljubavne, patriotske, religiozne, higijenske, seoske i šaljive (prema katalogu Nataše Nikolić iz Narodnog muzeja Kragujevac, sa izložbe u Manakovoj kući 2006).
Iskrenost je njihova odlika. Oličavale su etos i etnos i bile su odraz (patrijarhalnog) vremena u kome su nastale. Primetna je sloboda u kombinovanju i odabiru motiva i tekstova što se vidi i po gramatički nepravilno ispisanim porukama.

Oplemenjivale su prostor sceničnošću, simpatičnim likovima, toplim porukama, savetima, predstavljale su način uređenja prostora.

Mnoge rečenice su ostale upamćene i to je ta jedinstvena kombinacija reči i slike. Čitav koncept misaonih celina izvezen u krasnopisu. Zanimljivo je da se platno sa čuvenom rečenicom: “Kuvarice manje zbori …”  ne nalazi ni u jednoj zbirci. Tradicionalan vez je ono što im daje lepotu, postojanost, toplinu i lični pečat, jer ručni rad nosi energiju. Tekstil je korišćen kao medijum duha (simbolički obrazac) da bi se pomoglo pojedincu prilikom prelaska iz jedne životne faze u drugu; od devojke do udate žene koja bi trebalo da savlada veštinu vođenja domaćinstva.

Naše bake su stvarale prava remek-dela primenjene umetnosti u oblasti ukrašavanja tekstila koja spadaju u naše tradicionalno kulturno nasleđe, što sa domaćicama nije slučaj…one imaju domestik šarm. Ili su poruke zastarele(?!) ili kuvanje više nije imalo status ekskluzivnog i tajanstvenog ženskog umeća ali od polovine XX veka kada dostižu vrhunac svoje popularnosti postepeno izlaze iz mode zajedno sa šporetima na drva.

Danas je vreme popularnosti kuvara, bar na TV i bilo bi interesantno zameniti kuvarice - kuvarima (u vidu postera) sa prigodnim kulinarskim uzrečicama, možda Lepog Brku ili Džejmi Olivera…da nas inspirišu u istraživanju i pravljenju specijaliteta…i kuvaju zajedno sa nama! Sve me ovo mami sećanje na čuvene kuvarice – kraljice kuhinje iz Nevena…

Ovi “vandšoneri” - dozidnice, kako ih još zovu, predstavljaju deo narodne baštine domaće ženske radinosti i danas se mogi videti jedino na nekoj izložbi jer ih sakupljaju Etnografska odeljenja nekoliko muzeja kod nas. A sada sledi recept iz neizbežnog Patinog kuvara iz 1939. godine:

 

 

 Izvor: designed.rs

Ostavite komentar

Mišljenja izneta u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije sajta NoviPolis. Ipak, po postojećem Zakonu o javnom informisanju NoviPolis odgovara za sve sadržaje koji se nalaze na njegovim stranicama, pa u skladu sa tim zadržava pravo izbora komentara koji će biti objavljeni, kao i pravo skraćivanja komentara. Komentare uvredljive sadržine, kao i komentare za koje sumnjamo da su deo organizovanog spinovanja javnosti, nećemo objavljivati.

Ostali komentari